Pavao VI. (pravo ime Giovanni Battista Enrico Maria Montini), papa od 1963. do 1978 (Concesio u Lombardiji, 26. IX. 1897 – Castel Gandolfo, 6. VIII. 1978). Za svećenika zaređen 1920. Studirao pravo na Gregoriani i diplomaciju na Accademia dei Nobili Ecclesiastici. Savjetnik Nuncijature u Varšavi (1923); djelatnik Državnoga tajništva Svete Stolice (1924–54). Za II. svjetskoga rata zauzimao se za oslobađanje i pomoć zatočenicima, a na kraju rata organizirao pomoć za političke izbjeglice. Od 1954. do 1963. nadbiskup Milana; od 1958. kardinal. Isticanjem socijalne poruke Crkve pridonio je povratku vjeri velikoga broja radnika pa je nazvan »nadbiskupom radnika«. Kao papa nastavio je provedbu reforme Ivana XXIII. i zaključio Drugi vatikanski koncil. Godine 1964. poduzeo hodočašće u Svetu zemlju kao prvi papa koji je nakon 150 godina napustio Italiju. Potom su uslijedila njegova pastoralna putovanja u Indiju 1964., SAD 1965 (nastupio na skupštini UN-a), u Afriku 1969. i jugoistočnu Aziju 1970. Snažno se zauzeo za uspostavu odnosa između Svete Stolice i komunističkih zemalja, podržavao ekumensku inicijativu, susreo se s najvišim predstavnicima drugih crkava, a 1969. i pismeno se obratio Svjetskomu vijeću crkava. Godine 1968. objavio je encikliku Ljudskog života (Humanae vitae), kojom se zauzeo za pravo na život i potvrdio crkvenu zabranu kontracepcije. Ostali značajniji dokumenti: enciklika Razvoj narodâ (Populorum progressio, 1967), apostolsko pismo Osamdeseta obljetnica (Octogesima adveniens, 1971) i apostolski nagovor Navještanje evanđelja (Evangelii nuntiandi), njegov posljednji proglas, u kojem je razmotrio temeljna pitanja vjere, napose pojmove slobode i spasenja. Blaženim je proglašen 2014.